Konferencija “Sloboda i reforme“ zahvatila je i pitanje privatnosti u našem društvu. Nju je moderirao Đorđe Krivokapić iz SHARE fondacije, koji je učesnike pitao ima li smisla ulaganja u zaštitu privatnosti u Srbiji, da li treba očekivati da država precizno odredi granicu između javnog i privatnog, da li je moć uvek na suprotnoj strani od strane zaštite privatnosti i druga relevantna pitanja.

Oliver Subotić, upravnik Centra za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija Srpske pravoslavne crkve, rekao je da je privatnost kao koncept evoluirala od 19. veka, kad je prvi put definisana kao pravo pojedinca da bude ostavljen na miru. “Danas postoji polemika o tome da li je privatnost deo korpusa primarnih prava ili je izveden iz nekog od njih. Na koji način braniti privatnost u vremenu kada je priroda nadzora promenjena? Subjekti nadzora i tehnologija nadzora su promenjeni. U pitanju je mreža heterogenih čvorova koja sakuplja podatke na više načina, veoma složena matrica. Stara paradigma Fukoovog panoptikona je prevaziđena, danas na osnovu elektronske digitalne tehnologije imamo rutinski nadzor u svim sferama društva”, rekao je Subotić i dodao da smatra da je savremeni čovek zbog nekritičkog odnosa prema novoj tehnologiji, ali i uticaja medija – odustao od privatnosti. “Regulatorna uloga države u odbrani privatnosti je potrebna ali nije dovoljna. Odgovor mora biti podjednako policentričan kao i mreža nadzora. Građanska udruženja su ti najvažniji čvorovi u matrici borbe za privatnost. Bitne su i akademske institucije koje bi gradile kulturu privatnosti, kao i institucije poput kancelarije Poverenika. Potrebno je raditi i na tehničkim rešenjima za individualne korisnike kako bi se oni efektivno zaštitili”, zaključio je Subotić.

Predstavnik Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, Marko Milošević otvorio je pitanje ko i zašto pristupa privatnim podacima građana. “Izuzetno je bitno da tasovi bezbednosti i privatnosti budu u ravnoteži. U 21. veku imamo i fenomen privatizacije bezbednosti nad kojom regulativa nije potpuna i dovoljna. Policija, BIA i VBA su glavni akteri koji prikupljaju podatke o ličnostima. U Srbiji postoji oko 600 registrovanih firmi za bezbednost i oko 100 detektivskih agencija. Njima ne treba sudski nalog za prikupljanje podataka. Zato je potreban dobar pravni okvir i implementacija”, rekao je Milošević i primetio da je parlamentarna kontrola, kroz Odbor za bezbednost i kontrolu službi, slaba, a poslanici neinformisani. “Slab je i unutrašnji nadzor u nekim organima, kao što je policija – kontroli su podložni samo uniformisani pripadnici, ali ne i civili i ministar”, dodao je Milošević.

Uroš Mišljenović iz organizacije “Partneri za demokratske promene Srbije” pomenuo je istraživanje čiji je zaključak je da i 5 godina posle usvajanja zakona većina obveznika nije upoznata sa njihovim zakonskim obavezama. “Jedan od najlošijih odgovora je dobijen od Pravnog fakulteta u Beogradu. Ispitivane su i mere zaštite koje institucije javnog sektora primenjuju u zaštiti podataka. Rezultati su podjednako loši”, rekao je Mišljenović.

Pomoćnica generalnog sekretara Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Nevena Ružić, pohvalila je posebno narodnog poslanika Meha Omerovića za zauzimanje za privatnost u skupštinskim raspravama i otvorila pitanje odnosa prema ličnim podacima: “Kako država da štiti pojedinca u dobrovoljnoj transakciji gde on koristi lične podatke kao valutu? To se protivi liberalnim principima. To je osnovna razlika i tačka sukoba: da li je pojedinac vlasnik podatka pa sa njim može da radi šta hoće, ili država može da štiti njegove podatke uprkos njemu”. Ružić je predstavila dva suprotstavljena koncepta: Koncept potrošačkog prava na privatnost, prisutniji u SAD i koncept osnovnog ljudskog prava na privatnost, prisutniji u Evropi. “Evropski koncept je mnogo jednostavniji za primenu jer predstavlja pozitivnu obavezu države da dela preko nezavisnih organa za zaštitu ličnih podataka koji imaju pravo da se mešaju i uprkos željama pojedinca”, zaključila je Ružić.

Milica Jovanović sa portala “Peščanik” rekla je da je problem privatnosti prvenstveno politički problem. “Mediji se tu nalaze u opasnom procepu u državama poput naše, gde se podaci iz policijskih istraga pojavljuju na naslovnim stranama tabloida, što pokazuje ozbiljne bezbednosne propuste. U društvu nema profesionalne debate o tome šta se prikuplja i zašto. Kod nas se podaci prikupljaju da bi se manipulisalo i spinovalo političkim protivnicima. U SAD i Evropi se podaci prikupljaju da bi se donosile informisane odluke o spoljnoj i unutrašnjoj politici, a ovde zbog političke manipulacije”, ocenila je Jovanović.