Novi izveštaj o uslovima poslovanja Svetske banke, Doing Business Report, koji je nedavno objavljen pokazuje da je Srbija popravila svoj rang, zauzevši 47. mesto na listi. Glavni razlog za ovaj napredak je poboljšanje procedura za izdavanje građevinskih dozvola i upisa u registar nepokretnosti. Ovo je dobar pokazatelj da neke reformske politike Vlade na poboljšanju poslovnog ambijenta daju rezultate, na čemu treba istrajati. Međutim, Srbija i dalje beleži jako loše rezultate u nekim drugim oblastima, pre svega vladavini prava i kvalitetu javne administracije.

Izveštaj Doing Business je pokušaj Svetske banke da jednom godišnje uradi evaluaciju regulatornog poslovnog okruženja, i za razliku velikog broja drugih indeksa, poslovno okruženje ne posmatra ideološki obojeno niti meri subjektivne paramtere, već isključivo objektivne vrednosti, kao što je broj procedura neophodnih za otvaranje firme, broj radnih časova neophodnih za ispunjavanje poreske administracije ili procenat naplate sudskog potraživanja. On je verovatno prvi izvor koji inostrani investitori posmatraju prilikom razmatranja toga da li će investirati u nekoj zemlji. Zemlje koje se nalaze na vrhu liste su obično one koje imaju poslovno okruženje koje nosi nizak nivo regulatornog opterećenja privrednim subjektima, zbog čega je poslovanje u njima predvidljivije, lakše i jeftinije. Smanjenje regulatornog opterećenja dovodi do bržeg ekonomskog rasta i razvoja, te povećanja broja dostupnih radnih mesta, zbog čega su godišnji izveštaj i rang na listi Svetske banke jedni od važnih opštih pokazatelja.

Libek je nedavno imao prilike da ugosti Simeona Đankova, jednog od stručnjaka Svetske banke, bivšeg ministra finansija Bugarske i tvorca metodologije Doing Business liste, na promociji knjige Veliki preporod – pouke iz pobede kapitalizma nad komunizmom, čiji je Đankov priređivač, a Libek izdavač srpskog izdanja.

Srbija je do sada zauzela najviše mesto od kada se rangira na listi Doing Business, kao 47. zemlja po lakoći poslovanja. Ovo ukazuje na to da je privredno okruženje u Srbiji značajno unapređeno u odnosu na ranije godine. Najveći napredak vidljiv je u oblasti izdavanja građevinskih dozvola, donošenjem novog Zakona o planiranju i izgradnji i primenom elektronskih građevinskih dozvola, gde je Srbija napredovala sa 152. na 36. mesto. Pored toga, napredak je ostvaren i u oblasti upisa nepokretnosti u registar (sa 72. na 56. mesto) kao i registracije preduzeća (sa 62. na 47. mesto). Usled ovih reformi, Srbija je rangirana kao jedna od 10 zemalja sa najvećim reformama u ovom izdanju publikacije.

Rang Srbije Doing Business izdanje
92 2006
95 2007
86 2008
88 2009
90 2010
89 2011
92 2012
86 2013
93 2014
91 2015
54 2016
47 2017

Ovo je veliki napredak i zaslužuje pohvalu na reformskim koracima koji su sprovedeni da bi do ove situacije došlo. Ovo je takođe dokaz da je reforme moguće implementirati u relativno kratkom vremenskom periodu, i da to može dati dobre rezultate. Podsetimo da je Srbija u 2006. bila označena od strane Svetske banke kao “reformator godine“, pre svega promenom sistema registracije novih preduzeća i kreiranjem Agencije za privredne registre.

Međutim, novo izdanje izveštaja ukazuje da postoje i oblasti u kojima je Srbija nazadovala: priključivanje na elektrodistributivnu mrežu (sa 73. na 92. mesto) i izvršenje ugovora (sa 53. na 61. mesto), što ukazuje da su reformski potezi bili usko koncentrisani na prioritetne oblasti.

Istovremeno, neki drugi nezvisni izveštaji koji takođe mere administrativna opterećenja privrede daju mnogo drugačije rezultate Srbije. Na primer, Indeks ekonomskih sloboda u svetu Instituta Frejzer iz Kanade rangira Srbiju kao 136. zemlju po kvalitetu ekonomske regulacije (Busienss regulation) sa ocenom 5.8 od 10. Institut Frejzer koristi drugačiju metodologiju (koja se neretko oslanja i na subjektivne podatke dobijene anketiranjem velikog broja direktora preduzeća putem Global Competitivenss Index-a, ali koristi i Doing Business Svetske banke kao jedan od primarnih izvora odakle crpi podatke) i ima vremenski jaz (tako da se ti podaci odnose na 2014. godinu). Zbog toga nije umesno direktno porediti ova dva merila, ali je indikativno da postoje velike razlike u rangiranju Srbije na ova dva indeksa. To bi najviše moglo da se pripiše tome da će usled vremenskog jaza napredak Srbije na Doing Business listi tek biti uključen u novo rangiranje Instituta Frejzer, ali možda i da uputi na činjenicu da su reforme koje su unapredile poslovno okruženje u Srbiji bile parcijalne i usmerene samo na pojedine reforme.

Problemi sa vladavinom prava u Srbiji ostaju evidentni – i sam Doing Business koji ne meri nezavisnost pravosuđa od izvršne vlasti i neformalnih grupa, kao ni pristrasnost u donošenju sudskih presuda, već samo efikasnost pravosuđa putem dužine trajanja i troškova sudskih procesa, navodi da je stanje u Srbiji jako loše. U Srbiji je u proseku neophodno 635 dana za izvršenje ugovora (30 za pokretanje postupka, 495 za sam sudski proces i 110 za izvršenje presude), dok troškovi sudskog procesa prevazilaze 40% vrednosti potraživanja. U slučaju stečaja, stečajni postupak traje dve godine i naplata dugovanja iznosi manje od trećine potraživane sume. Kada se na ovo dodaju podaci iz izveštaja Svetskog ekonomskog foruma Global Competitivenss Report o tome da je na skali od 1 do 7 nezavisnost pravosuđa u Srbiji ocenjena ocenom 2,8 a njegova nepristrasnost ocenom 2,7 dolazi se do prilično loše slike o pravosuđu u Srbiji.

Napredak Srbije na listi Doing Business Svetske banke je ozbiljan pozitivan rezultat Srbije. Međutim, da bi stanje bilo dobro poslovno okruženje za privredne subjekte, što bi dovelo do prosperiteta za građane Srbije, neophodno je da se nastavi sa reformama i da one budu dubinske i sveobuhvatne kako bi obuhvatile i one važne segmente koje Doing Business metodologija ne meri ali koji imaju veliku važnost za nesmetano poslovanje u Srbiji. Pored većeg garantovanja valsničkih prava putem uspostavljanja nezavisnog, nepristrasnog i kompetentnog pravosuđa i vladavine prava, neophodno je nastaviti na sistemskom otklanjanju prepreka poslovanju preduzeća u Srbiji, pre svega onih iz sektora malih i srednjih preuzeća kako bi se došlo do oslobađanja preduzetničke energije građana Srbije i njihovog većeg prosperiteta.