Intervju sa profesorima Robertom Marfijem sa Univerziteta TexasTex iz Sjedinjenih Američkih Država i Josefom Šimom, rektorom CEVRO Instituta iz Praga na ovogodišnjem Free Market Road Show-u u Beogradu.

1) Kakvi su vaši utisci sa dosadašnjeg FMRS-a? Šta biste izdvojili kao posebno značajno na ovoj turneji? Da li vidite prostora da se ovaj koncept unapredi i na koji način?

Marfi: Ovo je moj prvi put i veoma sam uzbuđen da vidim da se sve veći broj ljudi iz Centralne i Istočne Evrope interesuje za ideje slobode i tržišne privrede. To je nešto ohrabrujuće. Moj savet bi bio da se vest o ovakvim raspravama pošalje do što većeg broja ljudi kako bi bili uključeni u raspravu.

Šima: Najbolji način za mlade ljude sa ovih prostora da razmtaraju ideje slobode jeste da se suoče sa stranim iskustvima, sa onim ekonomistima, politikolozima i istoričarima koji su se bavili ovim pitanjima decenijama budući da domaće škole često ne omogućavaju sticanje takvih znanja.

2) Obojica se na različite način bavite obrazovanjem. Libeku je obrazovni aspekt jedan od najvažnijih strateških polja delovanja. Gospodine Marfi, da li su po vašem iskustvu danas mladima bliže ideje državnog intervencionizma i države blagostanja ili ideje tržišne privrede i spontanog poretka? Šta i kako primarno utiče na mlade u kontekstu iz kojeg vi dolazite na formiranje ideoloških pozicija?

Marfi: Dok ovo snimamo, nažalost, mnogi mladi ljudi podržavaju Bernija Sandersa kao kandidata Demokratske partije u SAD što nikako nije dobar znak. Ukoliko bih uopštio stvari, optimizam koji sam imao bio je pogrešan – optimizam koji je podrazumevao da su mladi svesni da su političari lažljivi, da oni kao mladi moraju da budu svesni da ne mogu da ostanu na jednom radnom mestu tokom trideset godina, da ne mogu da se oslone na socijalnu i medicinsku zaštitu koju im pruža savezna država i na kraju da moraju da budu mnogo fleksibilniji u svom individualnom životu. Ovo ukazuje da libertarijanski pokret u Americi nije uspeo da dođe do većeg broja mlađih ljudi, iako je situacija znatno bolje nego u prethodnih dvadeset godina. Mnogi ljudi su danas upoznatiji sa našim idejama. Jedna od važnijih promena koja će se desiti u SAD jeste da će sve veći broj mladih ljudi završavati fakultete sa dugom oko 100.000 dolara bez mogućnosti da nađu dobar posao. Model koji smo izgradili nije održiv. Nadam se da uskoro mladi više neće govoriti: „Moram da odem na četvorogodišnje studije da započnem život.“ Nadam se da će videti da postoje mnoge druge mogućnosti za njih. Levičarska propaganda na univerzitetima će time mnogo da izgubi.

Gospodine Šima, u čemu biste nas posavetovali, budući da ste razvili CEVRO veoma uglednu političko-obrazovnu instituciju u Češkoj? Kako ste izgradili autentični brend?

Šima: Taj posao sam započeo pre 25 godina sa 30 studenata, sedmodnevnim programima letnjih škola i sa većim brojem stranih i domaćih predavača. Onda smo uveli programe za srednjoškolce i nastavnike u srednjim školama kao i jednogodišnju konferenciju. Poslednje postignuće jeste što sam postao predsednik akreditovanog univerziteta i nadam se da ću sa te pozicije snažnije moći da utičem na ljude kojima je stalo do ideja. Ključno je da imate publiku. U maloj zemlji možete da napravite veliku razliku. Samo morate da pričate sa što većim brojem ljudi.

3) Naše sagovornike često pitamo kako političarima najefikasnije približiti ekonomske ideje tržišne privrede?

Marfi: Postoje dva saveta iz američkog iskustva – kada govorite sa političarima oni su zainteresovani za praktične i brze rezultate, tako da nisu zainteresovani za apstraktne pojmove o slobodi i filozofskim pitanjima. Morate da im prikažete opipljive rezultate koji bi oni mogili da prikažu svojim biračima. Sa druge strane, morate da utičete na javnost da se upozna sa vašim predlozima. Tada će i političari da uvide koja pitanja interesuju građane. Ova dva saveta su komplementarna.

Šima: Slovačka je dobar primer gde su analitičari javnih politika veoma uticajni. Sa druge strane, mi u Češkoj pokušavamo da utičemo indirektno preko obrazovanja, imajući u vidu dobre odnose sa univerzitetima. Nije najvažnije izabrati dobrog političara, nego imati ideje koje će političari da prihvate.