Libertarijanski klub Libek pozdravlja skorašnje najave iz Vlade o mogućem smanjenju opterećenja na zarade i podržava sprovođenje ove mere koja će olakšati poslovanje i uticati na otvaranje novih radnih mesta.

Više zaposlenih i veći prosperitet društva.

Cilj smanjenja opterećenja zarada je da se podstaknu investicije i pre svega novo zapošljavanje, jer bi to smanjilo cenu rada koju plaćaju poslodavci. Prihodi od rada u Srbiji trenutno su opterećeni iznosom od 39% na prosečnu platu – na primer, na iznos od 47 000 koje primi radnik, poslodavac ukupno plaća 77 000 dinara. Ovo čini zapošljavanje skupim, ohrabrujući rad u neformalnoj ekonomiji.

Nekoliko puta najavljivano smanjenje.

Predstavnici Vlade nekoliko puta do sada izlazili su u javnost sa informacijama da se o ovakvom potezu razmišlja. To su, međutim, uvek bile veoma široke naznake bez važnih detalja, a na osnovu kojih bi mogla da se izvrši procena efekata takve reforme. Imajući u vidu kako izgleda trenutni sistem oporezivanja prihoda od rada, postoji i nekoliko mogućih načina da se ono smanji. Među njima su smanjenje opšte poreske stope, povećanje neoporezivog dela zarade, smanjenje socijalnih doprinosa i to svih ili samo onih na teret poslodavca ili radnika itd.

Koliko bi iznosilo rasterećenje zarada?

Trebalo bi podsetiti da je država tokom prethodne godine od poreza na zarade i doprinosa prihodovala ukupno preko 640 milijardi dinara. Prema tome, smanjenje poreza na zaradu za svaki procentni poen sa trenutnih nominalnih 10% bruto zarade značilo bi oko 12,7 milijardi dinara ili oko 100 miliona evra više za građane i privredu, a smanjenje stope socijalnih doprinosa za jedan procentni poen sa trenutnih 37,8% bruto zarade bi smanjilo opterećenje građana i privrede za 14 milijardi dinara ili oko 115 miliona evra.

Da li će se umanjiti porezi ili doprinosi na zarade pre svega je računovodstveno pitanje, jer bi imalo isti efekat: javni prihodi bili bi manji, ali bi troškovi rada bili niži. U svakom slučaju konačni efekat preliće se na budžet: ako se smanje PIO doprinosi, država će povećati transfere ka PIO fondu da bi se očuvao iznos penzija, a slično bi bilo i kada bi se smanjio nivo RZO doprinosa. Ako bi se umanjio porez, onda bi to direktno pogodilo republički budžet smanjenjem prihoda.

Otkloniti rizike i rasteretiti građane.

Opterećenje zarada je u svim evropskim zemaljama visoko jer se iz tih prihoda finansiraju pored opštih državnih funkcija najčešće i rashodi za zdravstvenu zaštitu i penzije. Pošto većina zemalja Evrope ima Bizmarkov sistem penzijskog osiguranja, koji se bazira na tome da sadašnji radnici plaćaju penzije onima koji su se penzionisali, a kako je udeo starijih u ukupnom stanovništvu sve veći i nivo socijalnih doprinosa mora biti visok. Određeni broj zemalja u okruženju, međutim, ima niže opterećenje zarada: Makedonija 37%, Bugarska 34,6% a Albanija 28,7%.

Smanjenje poreza na zarade mora biti odgovorno, jer ono ne sme da ugrozi stabilnost javnih finansija u situaciji kada je ekonomski rast sporiji nego u regionu, a u prvom kvartalu ove godine i sporiji nego što se očekivalo, dok je istovremeno javni dug još veoma visok. Smanjenje poreza na zarade će na srednji i dug rok dovesti do pozitivnih ekonomskih kretanja pa posledično i do većih priliva od poreza kako se budu poboljšavala kretanja na tržištu rada, ali potrebno je vreme da se ovo realizuje, pa takve nove poreske prihode ne treba očekivati u kratkom roku. Stoga je neophodno otkloniti druge fiskalne rizike kao što su loše poslovanje javnih preduzeća, koje se može preliti na budžet i odoleti izazovu povećanja tekućih javnih rashoda.